Naš sport i zdravlje

Gdje god se kretao svuda doživljavam, da mi bodybuilderi i ljubitelji fitnessa kao životnog stila, naglašavamo kako zdravo živimo. Ali mi se odavno motaju neke misli u glavi koje su zapravo mali ulovljeni fragmenti u vezi načina našeg života.

 

Ovaj članak neće biti stručno potkrijepljen, biti će onakav kakav je i naš sport; subjektivan, ali će biti napisan temeljem iskustva stečenog u teretani tijekom više od 25 godina i 40 godina životnog iskustva. Ne očekujem ni veliki bum od njega, jer je u svijetu facebooka virtualni like, sam svemogući Bog, ali ako nekoliko od vas pročita i prihvati neke pozitivne ideje, već mi se isplatilo. Usput rečeno, facebook bi sam zavrijedio jednu studiju od like kurvi do lukavih slika iphone dječaka. Nakon Ford Fairlane-a „Slobodno... Facebook... jeb...te!“ Ako niste vidjeli film, mogu vam ga preporučiti. Pravi klasik svoje vrste

https://www.youtube.com/watch?v=j-vUpXEWpUs 


Ali ostanimo kod zdravlja. Dakle, mi naglašavamo zdrav način života i sve njegove aspekte. Govorimo na svakom koraku, da se isplati baviti se tim, jer ćemo biti zdraviji, a ogledalo toga je naše tijelo. Da li je to uistinu tako? Naime, mi smo skloni zaboraviti na one tri osnove koje upravljaju našim kao i svim ljudskim životima, tijelo – um – duh, i o važnosti njihove ravnoteže. Poznato je, da je u zdravom tijelu zdrav duh, jer to slušamo od djetinjstva i u suštini zbog toga smo se počeli baviti sportom, ali se pitam da li je ideja reverzibilna, tj. da li možemo okrenuti i postaviti pitanje u zdravom duhu zdravo tijelo? Ja sam više nego siguran, da u današnjem svijetu tako moramo postaviti ovu tezu. Ali, opet sam odlutao, moram se vratiti na originalnu temu i na zdravu, nama odgovarajuću prehranu. Jer sada, zbog Europske Unije i u Hrvatsku se bez kontrole slijeva nezdrava hrana u čijim jeftinim mrežama možemo drugačije kupovati nego prije par godina. Stotinjak studija dokazuje, da ovdje na istok, jugo-istok dospijevaju  drugačije namirnice nego na police trgovina u Zapadnoj Europi, čak ako se radi o istim etiketama. Od mesa do 100%-nog voćnog soka, sve dospijeva do nas u slabijoj kvaliteti. A još nisam spomenuo žutu opasnost,

 https://www.youtube.com/watch?v=KILsc22QLmY
 damping kineske robe.  Mada sa istoka potječu one vječne istine kao ona izreka, da hranu svoju popij a piće svoje pojedi. Ali ima i takve teorije koja nas uči tome, da ćemo zdravu hranu tada konzumirati ako je narasla ili uzgojena u blizini gdje živimo. Nekada su drugačije mislili, tada su unutar zemlje odredili i čak podijelili na regije, danas prema mom mišljenju domaći proizvod ima pravi realitet. Dakle došli smo do toga što povezuje naše zdravlje i naš sport, pokušajte konzumirati namirnice uvijek odgovarajuće kvalitete, jer ako to ne činite tada ćete uzalud gledati na facebooku podijeljene slike nekog mišićavog tijela koji iznutra funkcionira kao podmazani stroj. Poruka te slike nije istinita, jer ono što većina u našem sportu najviše konzumira je smeće i otrov. Otrov, jer zaboravljaju kako su dospjeli ovamo i zašto su jeftiniji od domaćeg proizvoda. Ovo nije promidžba pokreta „kupi domaće“, jer dobro znam da je novac veliki gospodar i u ovom sportu su nam povoljne samo brda brazilske piletine. Ali ću itekako reći, da oni koji nemaju natjecateljske snove, oni ne trebaju kopirati stil sportaša koji su svoj život tome posvetili, jer nama, koji nismo natjecatelji, ostaje jedan cilj; u zdravom tijelu zdrav duh!

I kako sam na početku napisao ovo je jedan subjektivan članak gdje ću napisati par preporuka, jer je više nego apsurdno, da se u jednoj specijaliziranoj trgovini za ovaj način života na polici pored domaćih kvalitetnih džemova nalazi sušena govedina ili tko zna što, iz Kine. I da, ja bih želio postići, da nitko ne kupi hranu nepouzdanog podrijetla i kvalitete. Radije konzumirajte manje (što možda na kraju i nije recimo manji proteinski sadržaj) ali bolju i kontroliranu kvalitetu. Ja bih se svakako tome veselio, ako bi na tržnici viđao više lica iz teretane, a manje u Lidle-u (mada ja ne idem tamo J).  No, da vidimo alternative, ne svih, samo nekih naših omiljenih prehrambenih proizvoda:

Mineralna voda koja često i nije mineralna voda nego flaširana obična voda iz slavine koja je u plastičnoj boci i usljed skladištenja postala pravi otrov. Ovdje bih preporučio stare domaće pouzdane marke, ali je voda iz slavine također savršeno riješenje. Ja, recimo u restoranu uvijek tražim vodu iz slavine za svoju djecu.

Zero Cola ili bezalkoholna pića sa zaslađivačem. Zaboravi ih! Dokazano, pravi otrov. Ne tvrdim da ju nikada ne popijem, rijetko se dogodi, ali poznajem takve bodyduildere koji su zbog njih dobili bubrežne kamence ili čir na želucu, istina, pili su ih na litre svaki dan. Odat ću vam jednu tajnu i Arnold je sa svojima popio par krigli pive nakon treninga. U narodu se pivo ne zove bez razloga; tekućim kruhom. Radije krigla pive nego količinski toliko Zero Cole.

Zaslađivači. Ne znam da li ima još netko tko nije čuo koliko su štetni. Ali su ipak jako popularni u našim krugovima. Ako ti kava ne ide bez toga, nemoj ga popiti. I ovdje vrijedi osnovno pravilo, oni koji se pripremaju za natjecanje, oni su druga kategorija, znaju što stavljaju na kocku. Med je za mene riješenje kao zamjena za šećer. Prirodan je i nije slučajno od davnina pri vrhu kultne hrane.

Pileća prsa. Pa, ne znam. Tu je problem, jer čak i ona kupljena na tržnici često nije pouzdana. Ali su svakako bolja od onih brazilskih ili onih kupljenih u velikim supermarketima. Usput o brazilskoj piletini. Imate sliku ogromnog broda koji stoji na vezu u riječkoj luci? No, takve natovare jajima, izliježu ih na brodu i u luku stižu već zapakirane kao brazilska piletina.  Pitke vode naravno ima na brodu na pretek kao i malih vrtova gdje kokoši mogu jurcati. Bio bi pravi vic, ako bi bile prikladne za ljudsku prehranu. Ja radije potražim nekog pouzdanog prodavača piletine, a još bolje ako nađem uzgajivača koji ih i prerađuje. Tako mi nije problem niti batak bez kožice. Ne samo „prsica“. Po mom mišljenju ovdje možemo spomenuti kao alternativu, umjesto piletine domaću govedinu ili teletinu i kao posljednje, ali ne manje važnu svježu morsku ribu.

Ljudi u Hrvatskoj niti ne mogu zamisliti koliku prednost ima blizina mora koja uveliko pridonosi življenju zdravog načina života. Nevjerojatna je raznolikost slatkovodne svježe i morske ribe i naravno znam, da ni morske ribe nisu kao što su nekada bile, ali mi vjerujte da su još uvijek najzdravije. Ali je tunjevina u konzervi sa istoka otrov. Toliko je strašna proizvodnja te konzerve da radije neću ni napisati. Tko želi ima google pa neka pogleda. A ovdje prvenstveno nije riječ o procesu proizvodnje već o uzgoju ribe u zatvorenom okruženju. I ovdje je domaće pravi izbor. Stare pouzdane marke. Nisu jeftine, ali barem one nisu otrov.

Listu bih mogao nastaviti beskonačno, ali je čovjek zato čovjek, da bi razmišljao. U svakom slučaju spomenuo bih još ulja. Nemojte kupiti ulje u dućanu. Vjerujem da ste se sada iznenadili, što sam ovo napisao J. Ali bez šale, veći dio margarina čini nafta koja je ujedno i osnovna sirovina suncokretovog ulja u industrijskoj proizvodnji i kod velikih europskih proizvođača. Nije slučajno, da su jedan usporedili sa maslacom koji je zdraviji navodno nego prirodnim putem iz mlijeka dobiveni putar, a drugi bi pokrenuo stara diesel vozila. Slijedi zaključak: da je otrov. A što je onda riješenje? Mislim da se niste sjetili odmah, domaćih malih proizvođača domaćeg maslinovog ulja, pa bučinog ulja koje se proizvodi u okolici Čakovca, a ne nekakvog kokosovog ulja pitaj Boga odakle. A naravno i ja znam da je skuplje nego u dućanu, ali jednom sam sebi cijedio suncokretovo ulje. Znate li kakvog je bio okusa kada sam liznuo? Nećete mi vjerovati. Osjetio sam takav okus kao da sam pojeo šaku očišćenih sjemenki suncokreta. No, to je pravi test za ulje. Mora se osjećati karakteristični okus „ploda“.

I kakva je situacija sa dodacima prehrani? Situacija je ista, što više, možda ovako možemo najviše naglasiti samu hranu, „manje je nekada više“ ili da „skupo nije uvijek skupo“ jer kod dopunskih proizvoda sve funkcionira u povećanoj mjeri, jer apriori govorimo o koncentratima.

I da bih objasnio rečenice u znacima navoda, to tako mogu učiniti najjednostavnije, ako ću napisati da nažalost svo meso ne sadržava one vrijednosti koje su u Americi oko 1960-te godine ustanovili prilikom sastavljanja tablice kalorija. I zato možete biti sigurni, da domaća piletina sadrži više i bolju kvalitetu proteina nego brazilska piletina. I s tog razloga možemo slobodno reći da je manje više i da skupo nije skupo!