Naresci u bodybuildingu

U skupini mesnih proizvoda naresci su još uvijek popularni, imaju ulogu u mnogim dijetama i ishrani radi povećanja mase. Samo ne onu ulogu, koju bi trebali.

Pečena pileća prsa

U najboljem slučaju znamo, da je kod povećanja mase kao i kod dijete potreban visoki unos proteina. To uglavnom riješavamo s nemasnim mesom i ribom, i djelomično s dopunskim proizvodima.

Ali se ovdje mogu umiješati dva faktora: mnogi ne shvaćaju u potpunosti, što je zapravo meso. Kao drugo; ne vole se odreći „ finih” njami-njami zalogaja, na koje su navikli još u djetinjstvu, koji su lako dostupni, i mogu se bez kuhanja i pečenja konzumirati, pa su mišljenja da meso mogu sa šunkom i ostalim narescima zamijeniti. Jer je pureća šunka od purećeg mesa? Pa naravno, a zlatni valjušci od zlata!

Zanemarimo kompletne idiote, koji razmišljaju o liniji hrenovki-parizera. Vidio sam već bezbroj genija, koji su dijetu radili sa hrenovkama, jer su mislili da su od mesa. Ne moramo biti veliki umovi, da bi znali: da ta vrsta proizvoda nije poznata baš po kvaliteti prehrambene vrijednosti. Za tu vrstu informacija dovoljan je svakodnevni folklor, koji se obično bavi širenjem gluposti, ali pošto u to svatko vjeruje i slijedi, baš bi zbog toga trebali znati. Pogoto, što je u ovom slučaju to slučajno točno.

File kvalitetnije tunjevine, no kupi takvo nešto, ako možeš!

Šunka međutim može nas prevariti: po izgledu kao da je od mesa, i oni koji su dosegli ovaj visoki stupanj civiliziranosti, da i pročitaju ono što se nalazi na pakiranju, mogu vidjeti navedeno da je stvarno.

Doista je tako – gotovo. Sirovina ovih proizvoda mesne industrije lako može biti čisto meso i nema toliko umljevenih tvari, kao što je u parizeru ili u ostalim narescima miješanog tipa. Ali tijekom industrijske prerade ne preostaje puno od svježeg mesa: prelazi preko raznih tipova usoljavanja, termičke i druge prerade u interesu toga da bi imao odgovarajući okus, boju i teksturu, da bi dobivena masa i količina narasla na profitabilne dimenzije sa dodavanjem vode.

Tako je navedeni proteinski sadržaj načelno istinit: samo potječe od jednog izvora loše kvalitete, koji je previše prerađen, koji je prepun soli, a sa svježim mesom ima toliko veze koliko veze ima živ čovjek sa mumijom.

Očito je ovo važan faktor, gledajući kvalitetu namirnice, ali pogledajmo praktičnu stranu: njihovu cijenu.

Ovdje se isto tako ne bih srozao na razinu glupana, koji bi sa tri šnite šunke riješavali unos proteina. Jako dobro znamo, kolika je naša potreba proteina, koliki dio od toga moramo pokriti s mesom – većina toga bi ipak trebala biti iz skupine mesa/ribe.

To je narezak

Nije teško izračunati, ako netko potrebuje pola kile mesa dnevno, pametnije je to namiriti od svježe piletine, koja košta 30 i nešto kuna po kilogramu, nego dati blizu 10 kuna za 10 deka krepane šunke, koja skoro dva i pol puta više košta, uz to je još i pravi drek. (Tiho bih vam šapnuo: postoji i kvalitetna šunka, u visini od 250 kn/kg.) Naravno lakše je papati gotove nareske i sanjariti da je to dovoljno. Ali od tolike količine ne trebate ni trenirati, dovoljno je gledati snimke treninga iz fotelje.

Steak it izi!

 

Za što su naresci dobri?

U pogledu hranjive vrijednosti za ništa.

Na nareske ne možete temeljiti unos proteina: ne vrijedi ih niti uračunati.

Možete ih upotrijebiti: da bi začinili jelo s njima. Na primjer možete ih dodati usitnjeno u nemasni sir, napraviti sendvič od integralnog kruha itd. Uz pretpostavku da u tom obroku postoji pravi izvor proteina.

Normalni izvori proteina: pileća prsa, pureća prsa, nemasna govedina, riba, bjelanjak.

I na kraju nemasni svježi kravlji sir ili sir. Nije na odmet ovo zapamtiti.